Lewis & Short

cĕphălōtē, ēs, adj. f., = κεφαλωτή, having a head (pure Lat. capitata), Ser. Samm. 23, 427.

• ...
• cĕphălaea
• cĕphălaeōta
• cĕphălalgī̆a
• cĕphălargī̆a
• cĕphălalgĭcus
• cĕphălargĭcus
• Cĕphălēnĭa
• Cĕphallānia
• Cĕphălēnes
• Cĕphălēnītae
• cĕphălĭcus
• Cĕphălio
• cĕphălo
• Cĕphăloedis
• Cĕphăloedĭum
• Cĕphăloedĭtānus
• Cĕphăloedĭtāni
• Cĕphăloedĭas
• cĕphălōtē
• Cĕphălus
• Cēphēïs
• Cephēïus
• cēphēnes
• Cēphēnes
• Cēphēnus
• Cēpheus
• Cēphēïus
• Cēphēus
• Cēphēïs
• Cēphīsus
• Cēphīsŏs
• Cēphissus
• Cēphīsĭus
• Cēphissĭus
• Cēphīsis
• Cēphissis
• Cēphīsĭa
• Cēphīsĭăs
• Cēphissĭas
• cēpīna
• cēpītis
• cēpŏlătītis
• cepolindrum
• ...